Limes u kraj

 

​

U posljednjeg daha toplini

Oko za istinom poseže

Svijet i ja smo točka u daljini

Dok se svemir rasteže

Trup se gužva kao papir

Oči snažno tiskaju u duplje

I to se više širi svemir

Što mi oči upadaju dublje

Mahom vlastitoga opijuma

Nestalo je svako breme

U vrtložastoj magli uma

Ne razlikujem prostor-vrijeme

 

Između mene i svemira most

Oštra vječna razlomačka crta

U tu divno jezivu jednakost

Probijaju se nule-ništa

Boj je nula beskonačan tijek

Moja zadnja doza beskraja

I u tom kratkom zauvijek

Gledam svemir prije kraja

 

Dok u sjajnu crnu pustoš

Marširaju nule-ništa(ili sve?)

Zemlju jednom za kraj još

Pozdravljam: hladno mi je...