Lucidni su snovi koje odlažeš po džepovima svog kaputa

Niti se uzgajaju i šire

Sa svakom neprospavanom noći

Stvarajući ogledni primjerak

Magljenja na javi

Truješ se svetošću ispisanom na površinama grada

Pjesme tvoje generacije

Više nisu pokazatelj vremena

Niti su

Niti 

Koje te povezuju s idejom stvarnosti

A kad me pitaš

Koja je putanja tvojih lutanja

Povlačim se u nutrinu i grčim šake

Rasplinem se

Rastvaram 

I lijepim  

Kao kreč po bijelom zidu

Da ti

Ni moje apsolutne koordinate

Ne mogu dočarati značenje

Stvoriti sebi svojstvenu mrežu

Spletenu od niti među koje su

Ogrnute šakama i duboko u budnosti

Usađene moje klice