Patricia Paić
(New Rochelle, New York, SAD, 2001.)
Živi u Zadru.
Pjesma prije servisa
Sinoć, jutros… izabrala me
Sinoć me nečija ruka posadila u svoje srce.
Mlade, nježne, neiskusne ruke promrsile su mi kosu,
Pokucale po glavi, u potrazi za mojom sviješću.
Pogladile moje obraze, milozvučna toplina.
Položila ruke na moja ramena, poskliznule do lakata.
Obuhvatile me u zagrljaj.
Jutros su me njene ruke probudile.
Prvo što sam ugledala, bile su ruke,
Mlade, nježne, neiskusne ruke.
Jedna me obgrlila oko prsa,
Druga se nalaktila na moju glavu.
Gurkala sam ju dok se nije razbudila,
Na što me ona zveknula svojim jastukom.
Prasnule smo u smijeh
I uživale u ovom spokojnom trenutku,
U kojem smo samo ona i ja,
Jedinke koje su pronašle svoju osobu.
Pjesma poslije servisa
Sinoć, jutros… izabrala me
Sinoć me nečija ruka posadila u svoje srce.
Mlade, nježne ruke promrsile su mi kosu,
Pokucale po glavi, u potrazi za mojom sviješću.
Pogladile moje obraze.
Milozvučna toplina.
Položila ruke na moja ramena, poskliznule do lakata.
Zagrljaj.
Jutros su me njene ruke probudile.
Prvo što sam ugledala, bile su ruke,
Mlade, nježne, neiskusne ruke.
Jedna me obgrlila oko prsa,
Druga se nalaktila na moju glavu.
Gurkala sam ju dok se nije razbudila.
Zveknula me svojim jastukom.
Smijeh.
Uživanje u spokojnom trenutku,
Ona i ja smo
Jedinke
Koje su se pronašle.