noćnik

uzmi me

za mraka, dok sive oči spavaju

i mirniju mi bit podari

preuzmi me

od silnog svijeta, tiho, tiše

u spokoj svoga okrilja

protkanog ljepotom

odvedi me

daleko od carstva ljubavi

gdje vječno hladno je

a galama tupi moje misli

pretvori me

u nevidljiv noćni vjetar

da toplinu širim, tih ali postojan