Martina Slobođanac
(Osijek, 2001.)
Živi u Budrovcima, studira u Osijeku.
Pjesma prije servisa
Pad carstva
U meni je satkan maleni kozmos
Maleni kozmos velike važnosti
Carstvo izgubljenog
I nikada pronađenog
Tebi nevidljivog
Velike zidine paraju nebo
Brane me od patnje, brane me od boli
Nastojeći zadržati tminu vani
Nesvjesno ju uvlače unutar sebe
Vidiš, ali ih ne gledaš!
Na zidinama ori truba vojnika
Najglasnija žila kucavica – najhrabrije srce
Melodija satkana od otkucaja srca
Ne zastaje, dok ne probudi tebe
Čuješ, ali ne slušaš!
Truba traži nadu i spas
Bespomoćna cvili okružena ognjem
Ognjem koji proždire zidine
Ognjem koji si ti stvorio
Truba moli za pomoć, ali nitko se ne odaziva!
Carstvo još jedva stoji!
Na svojim je zadnjim uzdasima
Truba još jedva diše
A carstvo postaje sve tiše…tiše.
Pjesma poslije servisa
Pad carstva
U meni je satkan maleni kozmos
Carstvo izgubljenog
Tebi nevidljivog
Velike zidine paraju nebo
Nesvjesno uvlače tminu
Vidiš, ali ih ne gledaš!
Na zidinama ori truba vojnika
Najglasnija žila kucavica – najhrabrije srce
Ne zastaje, dok te ne probudi
Čuješ, ali ne slušaš!
Truba traži nadu i spas
Bespomoćna, okružena ognjem
Ognjem koji si ti stvorio
Truba moli za pomoć, ali nitko se ne odaziva!
Carstvo još jedva stoji!
Na svojim je zadnjim uzdasima
Truba još jedva diše
A carstvo postaje sve tiše…tiše.