Helena Ćatić
(Sisak, 2001.)
Živi i studira u Zagrebu.
Pjesma prije servisa
SJETVA
Posijat ću tonu osmijeha
da cijelom svijetu podijelim
bar malo kad sazrije.
Posijat ću tonu zdravlja,
da naši stari s tri noge šprintaju do crkve
i da nikoga ne boli glava.
Posijat ću tonu novca,
da me više nitko plačljivih očiju
ne zaustavi na cesti.
Posijat ću tonu ljubavi,
a htjela bih i više,
znaš da nikada nije dovoljno.
Kad bih barem mogla posijati
tonu tebe, da tvoju dobrotu
osjeti bar pola svijeta
i da je s nekim dijelim.
Kad bi to bilo moguće,
ne bih posijala ni osmijeh ni zdravlje
ni novac ni ljubav
jer sve si to – ti.
Pjesma poslije servisa
SJETVA
Posijat ću tonu osmijeha
da cijelom svijetu podijelim
bar malo
kad sazrije.
Posijat ću tonu zdravlja,
da naši stari s tri noge šprintaju do crkve.
Posijat ću tonu novca,
da me više nitko plačljivih očiju
ne zaustavi na cesti.
Posijat ću tonu ljubavi,
znaš da nikada nije dovoljno.
Kad bih barem mogla posijati
tonu tebe, da tvoju dobrotu
osjeti bar pola svijeta
i da je s nekim dijelim.